U Gradskoj knjižnici Biograd na Moru održano je multimedijalno putopisno predavanje Nikole Horvata o četiri tisuće i tristo kilometara dugom pješačenju uzduž pacifičke obale Sjedinjenih Američkih Država po glasovitoj stazi Pacific Crest Trail.
Prije dvije godine, Nikola Horvat, postao je prvi Hrvat koji je svladao ovu iznimno zahtjevnu, krajolikom raznoliku i na trenutke opasnu stazu na kojoj su poneki planinari izgubili život.
Svoju avanturu po planinarskoj stazi na zapadnoj obali za koju, kako je rekao, mnogi Amerikanci znaju prodati i kuću, automobil ili dodatno se zaposliti kako bi „pokrili“ troškove, Nikola je prepješačio za sto šezdeset tri dana odnosno gotovo šest mjeseci. O svojem epskom putovanju napisao je knjigu „Barinški epitaf – priča s Pacific Crest Traila“ na dvjesto pedeset stranica i snimio 30-minutni dokumentarni film u kojima je opisao sve vlastite uspone i padove, fizičke i psihičke boli tijekom putovanja ali i obiteljsku dramu koja ga je dovela do ruba. O njegovom putovanju dokumentarni emisiju snimila je nacionalna korejska televizija na čijem natječaju je izabran među oko četrdeset entuzijasta koji su planirali put na Pacific Crest Trail.
Pacific Crest Trail proteže se od Meksika na jugu SAD-a do Kanade na sjeveru i prolazi kroz tri savezne države: Kaliforniju, Oregon i Washington. Nikola je pritom svladao ukupno 145 tisuća metara nadmorske visine uspona i nizbrdica.
– Teško je dočarati koliko je to zapravo jer je apstraktna brojka. To vam je zapravo gotovo sedamnaest uspinjanja i silaženja s Mount Everesta kada biste kretali od nula metara nadmorske visine. – dočarao je slikovito Horvat.
Ovisno o sezoni, godišnje na ovu stazu krene od dvije i po do četiri tisuće ljudi i samo jedna petina je uspije prehodati što najbolje govori o zahtjevnosti. Na svojem putovanju autor je prošao tisuću jezera, trideset i tri državne divljine, dvadeset i četiri nacionalne šume i sedam nacionalnih parkova.
– Napravio sam 5 i po milijuna koraka, potrošio pola milijuna kilokalorija, slomio pet štapova za hodanje i potrošio samo pet pari čarapa i četiri para tenisica. – dodao je Horvat.
Kako bi se izbjegla preopterećenost, naveo je Horvat, svaki dan na stazu krene do pedeset ljudi što je maksimalni broj dozvola koju izdaje posebna ustanova. Hodnju stazom moguće je započeti u razdoblju od četrdeset dana tijekom proljeća kako planinare ne bi zadesili veliki snjegovi na Stjenjaku, velike vrućine u južnoj Kaliforniji ili, što je još gore, snjegovi u državi Washington.
Kao najveći nedostatak staze naveo je nemogućnost dužeg zastajanja i uživanja u živopisnim krajolicima. Kao jednu od opasnosti izdvojio je prelaženje preko divljih rijeka na kojima su neki planinari izgubili život.
Osim putopisnog dijela knjiga sadrži i korisne podatke o samom pješačenju i organizaciji putovanja, popis opreme i razne detalje vezane uz logistiku. Uz to, obiluje i zanimljivim informacijama o mjestima, gradovima, geološkim oblicima, planinama, prijevojima, legendama i slično. Međutim, kako i ističe sam autor, knjigu karakterizira ponajviše njegova nutrina i problemi koji su se javljali tijekom puta i divna otkrića na koja je nailazio za vrijeme hodnje.
